“Nema leba bez motike”

Radim poslic ima vec 10 dana, a realno mogo sam ga zavrsiti za 5-6 do 7 dana. Stvarno se trudim, radim maltene po cijeli dan, medjutim zakomplikuje se ne mojom voljom i mozda i dijelom jer i majstor more bolje 😀 Radim komsinici neka vrata i stvarno mi nije rekla da žuri i to mi mnogo olaksava. Nekako mi je uvijek bitnije da ja to uradim da bude tako da ja kazem da je dobro, pa makar para bilo upola kolko bi neki majstor to naplatio. Al ja sam taj koji sebi nabije taj neki stres da sto prije to zavrsim, pa mi je ono stres iako nebi trebalo biti da to sto prije. Najcesce situacije mi otezavaju otezava. Plus oprema slaba, i sto mi je najgore jako zavisim od vremena jer radim na jednoj ne nadkrivenoj povrsini jer nemam gdje drugo a posao zahtijeva minimalno 3 sa 3 prostora a i to je jako malo. A da nadkrivam tu povrsinu gdje mogu raditi treba mi 2000 km za materijal, a tolikacke pare nemam shansi. Krpim nekako, a evo danas pricaju pljuskovi pa sklanjam ovo sto sam uradio jer mi nikako ne smije pokisnuti sad u ovoj fazi, pa iznosim, i sta cu. Te danas vidjeh da mi nesto nije odogovarajuce ispalo i moram to popraviti. Joooj nikad kraja.

Sad iso u prodavnicu i kupio za pizzu one palacinke. Te napravih odmah. Malkice mi je opet zagorilo, pisajuci ovaj post, al moze se pojst

2 komentara

    1. Trudim se bas, ali desavaju se greske. Nemam ja bas mnogo musterija, ono desi se, rado bih da ima vise posla, medjutim uslovi bas i nisu za vise posla. I radim svasta nesta, nije samo jedno. Ali fakat se borim kako znam da uradim sto mogu bolje, pa i kad pogrijesim popravljam

Komentariši