Ja kad sam bio mali, ja sam bio veeoma plašljiv. Strah me svega na svijetu bilo. I ovi iracionalni strahovi, tipa vampiri, vjestice i sl. I sjecam se tad je bilo u novinama dodatak za 7 dana program na TV-u sta ce biti. I ja bi ono procitaj da ce biti neki horor film. I sad me strah al je mene to toliko privlacilo da sam ja kad bih legao navecer, pa pocne film ja sam bio uzasno uplasen ali nisam sebi dao da zaspem dok ne pregledam film. Ono dvije kontradiktornosti, nikako ne zelis da gledas strasni film, a s druge strane uzasno te zanima taj film. Pa sam ono kad naidje strasna scena se sakrivao pod jorgan. Po nekada me san savlada i zaspem na sredini filma. A desavalo se da sam imao i nocne more od tih filmova. Od prica koje sam slusao o tim babarogama i sl. A imao sam prvo rodicu, a onda kasnije kad je vise odrastao i rodjaka tj nejnog brata koji su tu visili kod mene. Meni bili uzasno dosadni, teski nekako za razliku od mene. A bili strasljivi. Pa sam se sjecam da sam nassao nacin da rodjaka otjeram tako sto cu glumiti da sam iznenada postao vampir 😀 I uspjevalo mi je.
Imam jednog komsiju koji prodje pored moje kuce, i kad me vidi pocne svoje price. I kad ih prica, to su kao ono ozbiljne price, neobicni dozivljaji, a kad prica sta je npr nekom reko, kao npr: “O”dmah sam ja to njemu reko” on napravi onu facu koju sam prepoznao u poznatom crtanom filmu onog lava koji glumi a napravi ozbiljnu facu kao da je bas zafrkan 😀 hehe, ono ozbiljan je on smrtno, ali skontas ti tu kontekst pa vidis da on to ko i taj lav malo to glumi 😀 Al saslusam ja njega redovito. A moze vala pofino pricati 😀 Al sta cu, slusam ja nejgove price po dvajs minuta, ko penzic koji sam zivi, mora s nekim progovoriti.
Evo zena prica kako zivi u Čemerici. Jedva sastavi kraj s krajem:
https://www.instagram.com/reel/DYI6lMbT7KA/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=NTc4MTIwNjQ2YQ==
Imala sam jednog klijenta koji je zarađivao $15/sat i pored toga morao da živi u autu. I sve je više takvih slučajeva jer socijalni sistem ne postoji.
Valjda cijene stanova preskupe. Vjerujem da hrana nije nesto puno skuplja nego ovde.
Vidiš, i to je čudno i primjer loše infrastrukture. U kvartovima gdje žive siromašniji ljudi, vrlo rijetko imaju normalni supermarketi, sa normalnim cijenama namirnica, pa oni koji moraju gledati svaki penny, nažalost moraju platiti skuplje u manjim prodavnicama i to najčešće procesuiranu hranu lošeg kvaliteta. Dok kod nas, recimo, ima 4-5 supermarketa, sa dosta svježeg mesa, voća i povrća i povoljnijim cijenama. Paradoksi na svakom koraku.
Amerika pomaze bogate a otezava siromasima